| Generacija | Period | Tehnologija | Primeri računara |
|---|---|---|---|
| I | 1940–1956 | Vakuumske cevi | ENIAC, UNIVAC |
| II | 1956–1963 | Tranzistori | IBM 1401 |
| III | 1964–1971 | Integrisana kola | IBM System/360 |
| IV | 1971–1980 | Mikroprocesori | Apple I, IBM PC |
| V | 1980–danas | Veštačka inteligencija | Moderna AI rešenja |
Prva generacija računara (1940–1956) koristila je vakuumske cevi za procesiranje informacija. Računari su bili ogromni, zauzimali čitave prostorije, trošili mnogo električne energije i često su se kvarili zbog grejanja cevi. Njihova primena bila je uglavnom u vojne i naučne svrhe, poput obračuna balističkih projektila ili naučnih simulacija. Programiranje se radilo direktno u mašinskom jeziku, što je bio spor i zahtevan proces. Iako je ova generacija bila ograničena, postavila je temelje za dalji razvoj elektronike i računarskih mašina.
Druga generacija (1956–1963) donela je tranzistore koji su zamenili vakuumske cevi. Računari su postali manji, pouzdaniji, brži i energetski efikasniji. Programiranje je prešlo sa mašinskog na asembler jezik, što je omogućilo lakše pisanje i održavanje programa. Računari iz ove generacije su već koristili magnetske trake i diskove za čuvanje podataka. Ovo je bio period kada su računari počeli da ulaze i u poslovne primene, a ne samo u nauku i vojsku.
Treća generacija (1964–1971) uvedla je integrisana kola (IC – Integrated Circuits), što je omogućilo dalju miniaturizaciju i povećanje brzine računara. Računari su postali pouzdaniji i manje skloni kvarovima. Uvedeni su operativni sistemi, što je omogućilo da više programa radi istovremeno na jednom računaru. Ova generacija je donela i bolje metode skladištenja podataka, kao što su hard diskovi, i otvorila put za razvoj računara za komercijalnu i administrativnu upotrebu.
Četvrta generacija (1971–1980) karakteriše se pojavom mikroprocesora, koji integrišu centralnu procesorsku jedinicu (CPU) na jedan čip. Ovo je omogućilo nastanak personalnih računara dostupnih širem tržištu. Računari su postali brži, manji i jeftiniji, što je revolucionisalo računarsku industriju. Pojavili su se grafički interfejsi i visokonivojski programski jezici, što je olakšalo korišćenje računara običnim korisnicima. Računari su počeli da se koriste u obrazovanju, administraciji i malim firmama.